Wild Minds Network

Where wild minds come to rest

I have almost twenty and i  daydreaming all my life . Every day i speaking to myself , in my childhood i made the whole nation of imaginary people and events. My mind is so complicated i think i cant stop daydreaming coz i cant live without that. I dont have so many friends and i cant socialize with other people coz if i say something strange they think i am retarded. In higschool i talked to only few people from my class. I discover concept daydreaming a few days ago and i find this page , before i thought that there is no people like me then i find this page and i couldn't belive that exist more people with same mind-stuff. In highschool i start smoking weed and then my DD expend to higher values. Sometimes when DD i feel so depresed, and sometimes i feel nirvana. Now on college every day i spend listenin music on my phone and speak a few words to some people.Music rly helps me. I think i can only be zoned with abnormal people coz they can only understand me beacuse they have similiar problems. I think that I will never change coz DD is my habbit and i unconsciously go to my zone when i am the one who making rules.

Views: 87

Comment

You need to be a member of Wild Minds Network to add comments!

Join Wild Minds Network

Comment by serah anderson on January 14, 2013 at 3:00am

neverovatno je koliko je nekad teško doneti odluku u kojem pravcu da se nastavi kretanje.. izgubiš cilj, izgubiš svest o sadašnjosti kao kapi nekog budućeg okeana, u glavi ti se pomešaju neki daleki glasovi sa zvucima koji dopiru iz neke prevelike blizine, ne čuješ više ni samog sebe, kao po vetru pokušavaš da preneseš neke reči nekom tamo na drugom brdu a one naravno tamo ne dopiru..

naravno. kažeš. danas je tome kraj. danas sve prestaje. kao posle peščane oluje pustinja je promenila svoje lice, gledaškrajolik kao da ga vidiš po prvi put. ne možeš spasiti sve ratnike, neke moraš ostaviti da poginu na bojnom polju.. možda će postati mudriji u idućem životu..

šta god. sve zabrane, svi uslovi, sve kontrole, zahtevi, sve to otpada.. sada.. priznaješ, ostaće ti baš dosta energije za neke druge stvari.. nisi još siguran koje su ali znaš, doći će. moraju doći.

da bi se spasao. da bi stavio tačku na jedno ludilo, na jednu groznicu koja je buktala previše dugo.

neka bude. nisi još sposoban da staneš na sopstvene noge ali pridižeš se. gledaš. upijaš tišinu svakom ćelijom napaćenog bića.. tišinu unutra, spolja..

"gde samo ljudi crpu toliku snagu da mogu patiti", što bi rekao Gorki..

tek kada pustiš da se svemir okreće svojom silinom, shvatiš koliko si se čvrsto držao za neke nevidljive i nepostojeće uzde misleći da upravljaš nečim što si svojim životom zvao, a što, to vidiš sada, nikada nije ni pripadalo tebi..

Comment by Lazar Savic on January 12, 2013 at 11:59am

Ja sam pre par dana saznao za DD , do tad sam mislio da sam mentalno poremecena osoba. :)

Comment by greyartist on January 12, 2013 at 5:44am

welcome

Comment by Eretaia on January 12, 2013 at 4:58am

OMG.

Znaci, ne mogu da verujem, haha. Ja sam iz BG-a, drago mi je sto srecem nekog iz Srbije, a veruj mi upoznala sam masu nasih sa ovim cudom. ;)

Welcome. ;)

© 2013   Created by Cordellia Amethyste Rose.   Powered by

Badges  |  Report an Issue  |  Terms of Service

Real Time Web Analytics

Clicky